Preslatko i umiljato pseće klupko – to je ono što sigurno svi prvo pomislimo. Svakom tko ga vidi izmamit će osmijeh na lice i htjet će se „ušuškati“ uz to bijelo stvorenje.

Samojed je pasmina koja osim što očarava svojim izgledom, očarava i svojim temperamentom.

Možda ponekad malko tvrdoglav i neposlušan, ali ne možeš se ljutiti kada vidiš tu njušku i uvijek nasmiješeno lice. Zbog svojih usana koje su blago savinute u kutovima, ovaj pas izgleda kao prava smijalica pa mu je dodijeljen i nadimak „nasmijani Sammy“.

Pa ako si nekog razloga tužan, on će znati kako to popraviti.

Unatoč svojoj neodoljivosti, Sammy nije pas za svakoga, a ako ga baš jako želiš, moraš biti spreman na puno toga.

Što to moraš znati o svom uvijek nasmiješenom prijatelju?

samojed_blog_2

1. Odakle mu ime?

Samojed je ime dobio po nomadskom plemenu Samoyeda iz Sibira koji su ovu pasminu uzgajali zbog raznih zadaća poput lova (to mu nikada nije previše išlo pa su mu lovački instinkti nešto zakržljali), čuvanja stada sobova, vuče saonica, ali i jedne iznimno važne zadaće – grijanja.

Samojedi su bili njihovi živi radijatori pa bi noći provodili sa svojim vlasnicima u šatoru, grijući posebno djecu.

Navodno je to bila jedna od prvih pasmina koja je boravila unutra, s ljudima, te su zato i razvili svoj blagi i nimalo agresivni temperament.

Osim toga, upravo zbog takvog prisnog odnosa s ljudima, pleme je pazilo da niti jedan primjerak ne pokaže znakove agresivnosti, u suprotnom bi bili usmrćeni.

2. Jedna od najstarijih pasmina

Čuješ ga kako glasno zavija kao da je vuk, a na pas? E pa nije daleko ni od toga. Ovo je jedna od 3 pasmine iliti tzv. „prapasmine“ čiji je direktan predak upravo vuk.

Uz samojeda, riječ je još o sibirskom haskiju i aljaškom malamutu – to su bile prve pasmine koje su se odvojile od vuka i počele živjeti u zajednici s ljudima.

3. Uvijek cijenjeni zbog ljepote

Kad su ih otkrili istraživači Sibira, prvo su im se divili zbog njihove ljepote, što nas uopće ne čudi, pa su tako vrlo brzo postali darovi za careve i kraljeve.

Kraljica Aleksandra od Danske bila je poznata po svojoj ljubavi prema tim psima i jedna je od prvih uzgajivačica te pasmine, a svom je bratu za poklon upravo poklonila jedan takav divan primjerak.

4. Vučji ili medvjeđi tip?

Ne znam jeste li znali, ali postoje dvije vrste samojeda – vučji ili engleski i medvjeđi ili nordijski tip.

Ovi drugi su nešto viši i snažniji te s manje dlake na sebi i dolaze iz nordijskih uzgajivačnica. Vučji su niži, nježniji i s puno bogatijom dlakom, a dolaze od engleskih uzgajivača.

samojed_blog_3

5. Mogao bi imati problema s dresurom

Samojedi su poput onih učenika iz zadnje klupe – razumiju sve što govorite, ali jednostavno vole raditi po svom. Stoga nećeš imati problema s njegovom inteligencijom već s njegovom svojeglavošću i čestom željom za dominantnošću.

Brzo uči, ali mu te ponavljajuće vježbe brzo dosade pa ga treba trenirati u kratkim seansama; inače će „odlutati mislima“ i nećeš mu biti pretjerano zabavan.

Osim toga, bitno je imati autoritet i pokazati mu tko je „vođa čopora“ jer ovi psi neće slušati blagoga gospodara.

Uz to, pobrini se da mu nikada nije dosadno jer će inače postati pomalo destruktivan ili će svoje nezadovoljstvo iskazati lajanjem i kopanjem.

6. Pas sličniji papigi

Samojedi su jako razgovorljivi psi – obožavaju lajati ili nešto mumljati na svom psećem jeziku.

Neki vam laveži neće biti baš „uhu ugodni“ jer ovi psi znaju ispuštati visoke i piskutave glasove.

Pa iako nisu najbolji psi čuvari jer nemaju potrebnu oštrinu, dovoljno su glasni pa će te lavežom upozoriti na svakoga gosta ili prolaznika.

7. Dlaka bez mirisa za dobar pulover

Ovo je još jedan od razloga zašto su odlični kućni ljubimci – jer im dlaka nema gotovo nikakav pseći miris. Tako da će ti jedini problem zadavati četkanje.

Zanimljivo je da se u nekim zemljama njihova otpala dlaka koristi za tkanje mekih i toplih odjevnih predmeta poput kapa, šalova, rukavica pa čak i pulovera. U Americi čak postoji i posebno društvo koje prima donacije otpalih dlaka!

Možeš li zamisliti tu modu na našim ulicama?

samojed_blog_4

8. Nisu uvijek bili tako snježno bijeli

Priča o samojedima seže daleko u prošlost, a prema nekim predajama pleme Samoyeda isprva je živjelo u pustinjama pa su bježeći od neprijatelja naselili zaleđene ledine Sibira.

Njihovi su psi zato isprva imali žućkastu dlaku koja je odgovarala boji pustinjskog pijeska, ali je dolaskom na novo stanište, lagano izblijedjela i tako postala bijela poput snijega.

Prvi potpuno bijeli primjerak pojavio se u Europi tek 1894. godine.

Samojedi su, osim pravih ljepotana, i pravi „mudrijaši“ koji će znati kako dobiti ono što žele. Svojeglavi su i vole biti zabavljeni i uvijek u tvojoj blizini.

Neće slušati svakoga, najčešće će izabrati samo jednoga gospodara kojeg će doživljavati kao alfu i pred kojim neće isticati svoju dominantnost.

Ali, neovisno o tome doživljava li te kao gospodara ili ne, svakako će voljeti baš onako kako samo to oni znaju.